Stara kaštelanska maslina nalazi se u Kaštel Štafiliću, s južne strane Ceste dr. Franje Tuđmana i s istočne strane puta Sv. Lucije.
Ova maslina, u narodu poznata kao Perišićeva mastrinka (divlja ili feralna maslina), prema službenim procjenama stara je oko 1500 godina, a o samom podrijetlu postoji više teorija. Prema jednoj od njih, ova maslina se dovodi u kontekst sa antičko rimskim agrarnim posjedom, odnosno s ostacima villae rusticae iz 5 st. Druge teorije se temelje na mogućnosti da su stari Grci ili Rimljani donijeli ovu maslinu na područje Kaštela. No, valja imati na umu i nalaze iz Vranjica kod Solina, gdje su u sloju iz brončanoga doba (više od 1000 godina prije Krista) nađene koštice od masline. Stoga je najvjerojatnije da potječe iz kasne antike (5-6. st.) ili čak ranije. Od svog nastanka, preživjela je turbulentne periode seobe naroda i preko srednjovjekovne Hrvatske i kasnije mletačke vlasti u Dalmaciji, preživjela sve do danas.
Društvo za očuvanje kulturne i prirodne baštine Kaštela „Bijaći”, krajem 80-tih godina prošlog stoljeća, iniciralo je zaštitu ovog jedinstvenog primjerka drveća. Godine 1990., proglašena je Zaštićenim spomenikom prirode – rijetki primjerci drveća te se kao takva čuva i njeguje sukladno Zakonu o zaštiti prirode.
Iako je u narodu nazivaju Perišićeva mastrinka najvjerojatnije pripada skupini pitomih maslina.
Zbog svoje starosti i nepoznatog podrijetla, ova maslina često je predmet rasprave te izazov za stručnjake i znanstvenike. Iako se u literaturi Stara kaštelanska maslina {Perišićeva mastrinka) spominjala kao sinonim za sortu ‘Drobnica’, morfološkom karakterizacijom te metodama molekularnih biljega utvrđena je njena jedinstvenost i različitost te se može smatrati autohtonim, odnosno, izvornim kaštelanskim stablom.
Deblo i krošnja
Deblo Stare kaštelanske masline se sastoji iz dva dijela. Opseg cijelog debla je 10,74 m, a glavnog 6,47 m.
U svojoj unutrašnjosti deblo je potpuno istrunulu te se “život” stabla provodi kroz koru. Stablo je srednje bujnosti i otvorenog oblika rasta s dobro razvijenom krošnjom koja zauzima površinu od 129,2 m2.
List, plod i koštica
List je eliptično – lanceolastog oblika.
Plod je ovalnog oblika, srednje krupan, prosječne mase 2,31 g.
Koštica je eliptičnog oblika, srednje krupna.
Maslinovo ulje
Berba plodova se obavlja ručno, a prerada u ulje isključivo mehaničkim postupcima prerade. Ulje se odlikuje srednjim intenzitetom gorčine i pikantnosti te srednje voćnim mirisom i okusom. Obiluje fenolnim i drugim antioksidativnim spojevima koji mu daju iznimnu stabilnost, manju podložnost procesima oksidacije, odnosno kvarenju. Koristi se kao suvenir pakiran u replikama staklenih rimskih balzamarija.
Iako točna starost ove masline nije utvrđena, znamo da je ona tu već stoljećima. Pod ovom maslinom su se mijenjale kulture, narodi i jezici. Ona je vjerojatno svjedočila dolasku Hrvata na more, brojnim ratovima na ovim područjima i izmjeni generacija. Simbol dugovječnosti i ljudske prolaznosti, stoji i prkosi godinama, burama, snjegovima i kišama… Iz svega proizlazi, da ona nosi vrijedne i rijetke gene otpornosti na niz biotskih i abiotskih stresova kroz koje je stoljećima prolazila i što joj je omogućilo opstanak do naših dana.
Kao jedinstveni primjerak biljnog svijeta, kako sa morfološkog tako i sa genetskog stajališta, ovu maslinu je neophodno prikladno zaštiti i očuvati od nepovratnog gubitka.
Ona je već dugo simbol maslinarstva i kulture ovog područja – neka tako i ostane.
